SASTOJCI KOKTELA

(po datumu objavljivanja na sajtu)

SRCE KORNJAČE (8): Naplatiti dug do zadnje santime 01/06/2017
SRCE KORNJAČE (7): Pymov daleki srodnik 23/05/2017
SRCE KORNJAČE (6): Zima na ekvatoru 25/04/2017
SRCE KORNJAČE (5): S riječnim ljudima 28/03/2017
SRCE KORNJAČE (4): Poklon 14/03/2017
SRCE KORNJAČE (3): U susret kajmanu 08/03/2017
SRCE KORNJAČE (2): Sve će istruliti 02/03/2017
SRCE KORNJAČE (1): Ka čistom zraku 13/02/2017
Proizvođač čudotvornog smeća 05/05/2016
Predsjednik Francuske biće Mohammed 15/04/2015
Poznavanje prirode i društva 17/03/2015
Radi što više, zarađuj što manje (3): Bosna 10/03/2015
Radi što više, zarađuj što manje (2): Meksiko 10/03/2015
Radi što više, zarađuj što manje (1): Amerika 10/03/2015
Čuveno ništa 22/09/2014
Origami jednorog 10/06/2014
Duboki rezovi 03/03/2014
Nestašna trojka: laž, Sistem 1 i slučajnost 06/05/2013
Vozovi-svirači 26/02/2013
Požari po Buenos Airesu 14/11/2012
Šifra za opstanak svijeta 10/08/2011
Put kroz brezov gaj 02/05/2011
Otkrivajući Ulicu Grant i okolicu 15/01/2011
Wilsonovi mravi 28/10/2010

10/03/2015


Radi što više, zarađuj što manje (1): Amerika

Nihad Hasanović



Daleko na zapad

Od kandži nasrtljivaca javni sektor se sve slabije brani. U privatne firme preobraćuju se komponente vojske, a tome ne odolijevaju ni sigurnosne i obavještajne agencije. Tradicionalne državne poslove preuzimaju poduzetnici koje vlada ne drži za uzde, niti pokazuje želju da ih pripitomi.


Kad god neki buntovni element predloži da se za cjelokupno zdravstveno osiguranje postara država, izvjesnim korporacijama skoči tlak. Hipertenziju liječe tako što plaćaju lobističke firme i potkupljuju parlamentarce kako bi se nastavilo živjeti po geslu: ko ima para, neka se operiše, ko je švorc, neka crkne.


Sunovrat zemlje čijoj su se demokratiji i slobodarstvu svojevremeno divili evropski spisatelji glavna je briga u publicističkom djelu Smrt liberalne klase (Death of the Liberal Class). Uz nalete ljutnje, nostalgije i armiju argumenata, autor knjige, Chris Hedges, raspisao se o posrtanju jednog golijata. Piščeva u svijetu sve omrznutija otadžbina kotrlja se nizbrdicom ne otkako je Bush Mlađi poveo rat protiv terorizma šaljući svakog sumnjivog bradonju na mučenje u američku bazu na Kubi, otoku koji je svojim rajskim dražima nekoć očaravao Kolumbove barabe. Dubinska kriza američkog društva nije otpočela ni provlačenjem na mala vrata legislative koja je privatnost građana svela na iluziju. Razuzdano špijuniranje za račun tajanstvenih agencija, odnedavno uvršteno u porodicu najcjenjenijih patriotskih vrlina po mjeri Washingtona, samo je jedna od posljedica erozije začete mnogo ranije.


Demokratija se u njegovoj domovini, procjenjuje Hedges, planski rastače još od Wilsonovog predsjednikovanja, dakle više od stoljeća. Ali tek će se Reaganovim stupanjem na čelo Bijele kuće degradacija ubrzati.


Nasljednici ovog tvrdolinijaša iz Hladnog rata samo su dovršili, manje ili više otvoreno, demontažu davno započetu. Šarmantno je posao obavio Clinton, duvajući po potrebi i u saksofon na gala-zabavama. Medijska prezentacija bivšeg alkoholičara iz Teksasa, pak, nije bila tako seksi, slovila je kao narodska i katkad imbecilna, ismijavali su je dugoprsti velegradski hroničari. Ali njegova državnička zaostavština pokazala se itekako povoljnom za ostvarenje ideala dragih megakapitalistima, ocjenjivačima kreditnog rejtinga, investitorima koji ne mogu zaspati ako njihov kapital spava pa ga zato stalno bude i tjeraju da se množi.


Dugo vremena najpotentniji oplođivači novca usavršavali su metod kako da okupiraju svaki pedalj javnog, kako da zavladaju svime što izmiče logici profita. Kidisali su na sve što se nije dopadalo njihovom monetarnom jednoumlju. Udariti u svaku tačku društva u kojoj money ne bi smio biti ultimativni kriterij: od pravosuđa, preko školstva, vojske, policije, do parlamentarnih izbora.


Bili su strpljivi i uporni, nema govora. Urodili su plodom i mito i odstrel svojeglavih pravdoljubaca, autentičnih narodnih vođa. Glasačko tijelo je dobilo neizlječivu vrtoglavicu izazvanu podmetanjima propagandista. Oni su položili šapu na nezavisne medije poštedjevši tek mrvice slobodnog novinarstva pometene u kutak koji malo kome zapada za oko. Ko je prav na političkoj areni, čovjek više ne može da razabere.


Razvaljuje se svaki pokušaj da se bogatstvo poštenije raspodijeli, da se usliše jecaji zakinutih. Kako obesnažiti organizovanu borbu protiv tiranije krupnog kapitala? Ako se baš ne mora zastrašivati i ubijati, zbunjuj mase pobrinuvši se tek toliko da im ne krče crijeva. Kojem sindikalnom, kojem političkom vođi ukazati povjerenje? Put do odgovora konstantno zamagljuju televizijski kanali i druge medijske kuće. U istraživačko novinarstvo ulažu samo donkihoti osuđeni na bankrot. Mišljenje kolumnista u nekad uglednim i sjajno prodavanim magazinima lako je kupiti. Ono varira zavisno od dobre volje oglašivača.


U opisu novinarskog posla sve češće se pojavljuje sljedeća stavka: zamajavati puk, nagnati ga da čas misli ovako, čas onako. Proučimo li pažljivo novčane transakcije i lanac ishrane u medijskom svijetu, sinuće nam da su mnogi cijenjeni komentatori i gloduri ustvari na platnom spisku superimućnih sivih eminencija kojima je, napomenimo još jednom, životno stalo da održavaju konfuziju u javnosti.


Po Hedgesu, ušutkavanje samosvojnih glasova u redakcijama proslavljenih dnevnih listova tek je jedan od poteza u opsežnom, zakulisnom pospremanju. Cilj je prost: dokusuriti demokratiju. Na svim ključnim instancama političkog sistema, ona je već zgažena i obesmišljena. Od nje je ostao površinski sloj, varka za uljuljkani puk, dok je utroba izvađena i bačena pacovima.


Izokola su anulirani zakoni koji su donedavno branili dostojanstvo proletera. Blokirano je mijenjanje društva odozdo. I danas dižu halabuku politički pokreti stasali u kiselkastom vonju bijede. Bune se organizovane grupacije iznikle u okrilju praznorukih i nezadovoljnih građana, zalijevane krvlju i znojem diskriminiranih klasa. novcanikAli štrajkači i demonstranti nikad neće biti opasni po upravljačku elitu multimilijardera dok god pristaju da nose brnjicu i da na lancu jurcaju po uredno ošišanim travnjacima.


Da bi se revolt održao na benignom nivou, na marginu medijske ponude zgurani su pobornici radikalnih društvenih promjena. Ikonoklaste se predstavlja kao da su cirkusanti ili pametni, ali politički neupotrebljivi osobenjaci.


Ralpha Nadera kamere najvažnijih televizijskih kuća popratiće tek krajičkom objektiva. Može ovaj renomirani advokat protestovati koliko hoće u mikrofon, ali njegovom statusu javnog intelektualca oduzeta je ranija prodornost, zakonodavni kapacitet kakav je nekoć imao, prije nego što su korporacije, od General Motorsa do naftaških giganata, zasjele na tron. Ovladavši svim polugama upravljanja, orijaška preduzeća uređuju državu po vlastitim aršinima. Za mišljenje narodnih tribuna uopšte ne mare, Wall Streetu se jedino klanjaju. Lova se ploditi mora, zbog čega biznismeni naređuju prvom čovjeku Amerike, bio on saksofonista ili kauboj, kako da usmjerava ekonomiju i koje ratove po svijetu da vodi. Jer kako da bez masovnog ubijanja prosperira privredna oblast tako unosna kao što je američki vojnoindustrijski kompleks? Mora se oružje negdje utaliti, isprobati i potrošiti.


Bilo je pokušaja da se lokomotiva zadrži na tračnicama. Međutim, u mrak su poslani svi politički prvaci koji su vladu u Washingtonu htjeli učiniti humanijom, osjetljivijom na probleme najugroženijih. Nije samo Nader skrajnut, već mnogi drugi. Postepeno je tekla marginalizacija radikala u Americi. Na koga se odnosi termin "radikali"? U prvom redu, na istaknute pojedince iz političkog, ali i uopšte javnog života Amerike, koji su se protivili korporativnom kapitalizmu zalažući se za klasnu borbu. Za njima Hedges žali uz uvjerenje da su samo oni, svojom hrabrošću i prevratničkim idejama, mogli orlovima oduzeti krunu i ustanoviti vladavinu vrabaca. Izumiranjem te vrlo raznolike skupine dobronamjernika iščezle su i posljednje šanse da se država unaprijedi u nešto mnogo bolje od pukog servisa za još veće bogaćenje najbogatijih.


Višedecenijskom medijskom kampanjom, u najmoćnijoj zemlji svijeta satanizirani su komunisti i anarhisti. S političke scene uklonjeni su nepatvoreni, nekorumpirani sindikalisti. Karijeru Malcolma X i Martina Luthera Kinga okončali su meci atentatora. Umjesto da skreću pažnju na sve strašniji jaz između klasa, na propast solidarnog zdravstva i nebrigu za starce, umjesto da se zamisle nad Amerikom kao najvećem proizvođaču nasilja u svijetu (prema riječima upokojenog Kinga), mediji svojim konzumentima serviraju površne, vodviljske priče o holivudskim zvijezdama.


Sonda nikad ne zaranja do dna. Favorizuju se politička naklapanja koja se previše ne udaljavaju od površine. Vode se isprazne debate o ping pongu između republikanaca i demokrata. Na porodičnu tragediju scijentologijom zadojenog glumca potroše se sati televizijskog programa iz providnog razloga: da se gledaoce ne bi izvijestilo kako Izrael bjesomučno raketira palestinska naselja. Otkud stanovitoj firmi za sportsku opremu nesaglediv imetak? Po cijenu kojih moralnih posrnuća i kolikačkog izgladnjivanja radništva u Aziji ga je stekla? Šta je outsourcing ako nije eufemizam za brutalno potplaćivanje i eksploataciju proletera u Trećem svijetu? Izbjegavaju se suštinska pitanja.


O razbludnom plođenju novca se govori kao da je ono dostupno svakom, samo ako dolare dozovemo radoholičarstvom i snalažljivošću. U sudbinu nevoljnika ponekad se sreća uplete pa njegovi prihodi nabujaju preko noći. Zaspati u kaljuži, a probuditi se na šuštavom ležaju od zelembaća, nije li to svojstveno američkom snu?


Još mnogo takvih priča za laku noć nudi neoliberalni model. Hedgesovo djelo ga demaskira sugerišući da je demokratija oteta narodu i zatim zadavljena. Kovači lažnog novca su je pokopali u tajnosti, bez ceremonije i sigurno bez suza. Medijima i industriji zabave preostaje lakša etapa projekta: da svjetini odvraćaju pažnju od počinjenog ubistva i da je uvjere kako politički sistem služi ciljevima plementijim nego što su interesi vukodlaka ujedinjenih u nevjerovatno imućnu nekolicinu.


(Drugi dio teksta: Meksiko.)

PODRŠKA,
DONACIJA
razglasite
posalji mejl
na glavnu stranicu
KNJIGE
FB STRANICA AUTORA
PROFIL NA TWITTERU
POSTAVITE PITANJE NIHADU HASANOVIĆU O NJEGOVIM KNJIGAMA, PISANJU...
PITANJA IZ cyberPUBLIKE (+ ODGOVORI)