SASTOJCI KOKTELA

(po datumu objavljivanja na sajtu)

SRCE KORNJAČE (8): Naplatiti dug do zadnje santime 01/06/2017
SRCE KORNJAČE (7): Pymov daleki srodnik 23/05/2017
SRCE KORNJAČE (6): Zima na ekvatoru 25/04/2017
SRCE KORNJAČE (5): S riječnim ljudima 28/03/2017
SRCE KORNJAČE (4): Poklon 14/03/2017
SRCE KORNJAČE (3): U susret kajmanu 08/03/2017
SRCE KORNJAČE (2): Sve će istruliti 02/03/2017
SRCE KORNJAČE (1): Ka čistom zraku 13/02/2017
Proizvođač čudotvornog smeća 05/05/2016
Predsjednik Francuske biće Mohammed 15/04/2015
Poznavanje prirode i društva 17/03/2015
Radi što više, zarađuj što manje (3): Bosna 10/03/2015
Radi što više, zarađuj što manje (2): Meksiko 10/03/2015
Radi što više, zarađuj što manje (1): Amerika 10/03/2015
Čuveno ništa 22/09/2014
Origami jednorog 10/06/2014
Duboki rezovi 03/03/2014
Nestašna trojka: laž, Sistem 1 i slučajnost 06/05/2013
Vozovi-svirači 26/02/2013
Požari po Buenos Airesu 14/11/2012
Šifra za opstanak svijeta 10/08/2011
Put kroz brezov gaj 02/05/2011
Otkrivajući Ulicu Grant i okolicu 15/01/2011
Wilsonovi mravi 28/10/2010

17/03/2015


Poznavanje prirode i društva

Nihad Hasanović


(Naomi Klein: This Changes Everything: Capitalism vs. the Climate [Ovo mijenja sve: kapitalizam protiv klime], Simon & Schuster, 2014.)

pelikanSrlja li čovječanstvo ka meteorološkom haosu? O tome vjerovatno još nije sklopljen konsenzus u društvu u kojem se krećete. Jedni strepe od kolapsa, drugi ne mogu zauzeti stranu, treći će s osmijehom ponavljati da je posrijedi zavjera. "Kakvo božje globalno zagrijavanje? Mamac je to za naivne."


Za mišljenje svjetskih stručnjaka za klimu se ne mari. Njih čak 97 % složili su se oko mračne procjene: dramatičnu destabilizaciju u biosferi izazivaju ljudska bića. Kako? Pa ispuštajući u atmosferu stakleničke plinove i neuračunljivo zagađujući kopno i more.


Nastavimo li kontaminirati tlo, vodu i zrak, ne ostavimo li pod hitno na miru raznovrsne i kompleksne ekosisteme, Gea bi se u ne tako dalekoj budućnosti mogla izvitoperiti u histeričnu uništiteljku svega živog.


Od sumnjala se redovno čuju primjedbe istog tipa: te da izvještaji o klimatskim devijacijama nikad nisu sasvim pouzdani jer se dijelom baziraju na probabilitetu, te da sve učestalije ekstremne nepogode poput superoluja i kolosalnih poplava nisu ljudskih ruku djelo, već manifestacija samozatajnih prirodnih ciklusa kakvi su se i ranije iskaljivali na flori i fauni.


"Kome vjerovati?", pitaju se neodlučni. "Zlogukim pticama klimatološkim ili samouvjerenim glasovima koji ubjeđuju TV-gledateljstvo da ništa nema normalnije od prizora velegrada razbucanog gnjevom uragana Katrine?"


Nedavno objavljena knjiga Naomi Klein This Changes Everything: Capitalism vs. The Climate [Ovo mijenja sve: kapitalizam protiv klime] obimna je i argumentima dobro potkrijepljena osuda jednog (auto)destruktivnog i široko rasprostranjenog životnog stila: kupuj, troši, bacaj, nahrpavaj smeće, a priroda neka stenje na mukama. Gro krivice za upropaštavanje šuma i oceana pada na ekonomske mehanizme koji su zagospodarili globusom zaprijetivši da sa Zemljine kore pometu sve znakove života.


Svjetski poznata kritičarka hiperkonzumerizma udružila je istraživačko novinarstvo s dojmljivim literarnim pasažima o prirodi na koljenima ali i o vlastitom nastojanju da, poslije više izjalovljenih začeća, najzad rodi dijete. Epizoda o borbi za zdravo drugo stanje nije slučajno ubačena. Bolestan okoliš najpogubnije se odražava upravo na živim organizmima u njihovoj početnoj fazi razvoja. Najvišu cijenu plaćaju kako embriji i fetusi tako i mladunčad, bilo ljudska bilo ona delfinska koja je ugibala masovno usljed nezapamćenog izljeva nafte u Meksičkom zaljevu godine 2010., kada je postrojenje za crpljenje dragocjene tekućine doživjelo havariju nedaleko od obale Louisiane.


Klein se obara na petrokompanije i njihove prodavače magle, samozvane znalce, plaćene da obmanjuju javnost. Po njima, nikakvi nagovještaji apokalipse ne daju se iščitati iz topljenja glečera, sve žešćih ljeta i agonije koraljnih grebena.


Vremena za primjenu spasonosnih strategija, poručuje Kanađanka, ostalo je vrlo malo. Jedini izlaz iz krize jeste da se eksploatacija fosilnih energenata zauvijek prekine i kriminalizira. Ne vaditi ih više iz zemlje. Samoubilački je puštati karbon u vazdušni omotač od čije kvalitete zavisi rad naših disajnih organa. Kucnuo je čas da se, bez okolišanja i kompromiserstva, okrenemo obnovljivim izvorima energije.


U jednom poglavlju pravi se usporedba između abolicionista i novopečenih nepotkupljivih ekoloških grupacija: ako su progresivne snage uspjele dohakati robovlasništvu, zašto se ne bi moglo dozvati pameti i naftaše, premda oni jesu tvrđi zalogaj? Zato dole ugljovodonični resursi, živjeli vjetar i sunce. (Šta li o ovoj paroli i mogućoj prenamjeni naše planete u krematorij misli anglo-holandska korporacija, koja će, ako su najave tačne, uskoro početi da buši stijene po Dinaridima ne bi li našla crno zlato?)


Zelenoj revoluciji, kojoj bi zamah dali solarni paneli i vjetroelektrane, nemoguće je pristupiti a da se ne porazi jedan žilav, promućuran i frustrirajuće moćan neprijatelj. Ime mu je turbokapitalizam. Njega je nužno pobijediti. A to znači, u prvom redu, ovo: dati po prstima trošadžijama iz bankarskog sektora, razvlastiti multimilijardere i transnacionalne oligarhe koji žive u nekoj nama nepristupačnoj i nevidljivoj Dembeliji. Oni su spremni da nas pošalju i u pakao samo da ne bi podijelili svoje neizmjerno bogatstvo s kudikamo siromašnijim slojevima stanovništva.


Podrobno Klein objašnjava u kojoj mjeri je razbijanje klimatskog sklada uslovljeno gramzivošću neoliberalnog modela i rastezljivim zakonima slobodnog tržišta. Priroda će početi da se oporavlja samo ako stanemo u kraj nezasitom zgrtanju novca. Toliko su se plutokrati oteli kontroli da njihova opsjednutost kvasanjem kapitala dovodi u pitanje sam opstanak ljudskog roda. Gotovi smo ne prihvatimo li da se na globalnoj razini etabliraju novi, radikalno drugačiji ekonomski i politički kriteriji.


Primjeri iz pojedinih država - na pamet pada Skandinavija - pokazuju da pravednija distribucija profita nije tek pusti san likvidiranih proleterskih lidera. U kratkom roku Njemačka je drastično smanjila svoju ovisnost o energiji dobijenoj sagorijevanjem uglja i atomskom fisijom. Za preokret se ima zahvaliti fotonaponskim pločama i turbinama na vjetar. Odatle trenutno proizvodi pozamašnu količinu struje i ne misli se na tome zaustaviti. Nadalje, prirodi pripada pravo da slobodno, bez ljudskog uplitanja, bivstvuje i regenerira se. Novi ekvadorski ustav joj je to već priznao.


Kako vidimo, čine se mali pozitivni koraci, ali oni su nedovoljni da bi se spriječilo katastrofalno pregrijavanje plave sfere koju nastanjujemo, nezahvalni, grabežljivi i kratkovidi.


Djelo Naomi Klein o poremećajima klime i malignosti kapitalizma krajnje je provokativno i u neku ruku borbeno. Ono poziva na širu, globalnu akciju. Jedino masovni, internacionalni pokreti sposobni su nadjačati čopore beštija u neumornoj potrazi za novim nalazištima nafte, ugljenokopima i stratusima uljnog škriljca. Sebične i konstantno gladne, zvijeri će njuškati, rovati i razarati šireći područja sterilnog užasa od kanadskog sjevera do suncem spaljenih i napuštenih rudnika Afrike - sve dok im na put ne stane neko snažniji, spretniji, hrabriji i organizovaniji.


[Objavljeno u sedmičnjaku "Slobodna Bosna" 06/11/2014.]
PODRŠKA,
DONACIJA
razglasite
posalji mejl
na glavnu stranicu
KNJIGE
FB STRANICA AUTORA
PROFIL NA TWITTERU
POSTAVITE PITANJE NIHADU HASANOVIĆU O NJEGOVIM KNJIGAMA, PISANJU...
PITANJA IZ cyberPUBLIKE (+ ODGOVORI)