SASTOJCI KOKTELA

(po datumu objavljivanja na sajtu)

Učenje kroz "Demokraciju" 08/05/2018
Plava svjetlost stranog svijeta 26/04/2018
SRCE KORNJAČE (8): Naplatiti dug do zadnje santime 01/06/2017
SRCE KORNJAČE (7): Pymov daleki srodnik 23/05/2017
SRCE KORNJAČE (6): Zima na ekvatoru 25/04/2017
SRCE KORNJAČE (5): S riječnim ljudima 28/03/2017
SRCE KORNJAČE (4): Poklon 14/03/2017
SRCE KORNJAČE (3): U susret kajmanu 08/03/2017
SRCE KORNJAČE (2): Sve će istruliti 02/03/2017
SRCE KORNJAČE (1): Ka čistom zraku 13/02/2017
Proizvođač čudotvornog smeća 05/05/2016
Predsjednik Francuske biće Mohammed 15/04/2015
Poznavanje prirode i društva 17/03/2015
Radi što više, zarađuj što manje (3): Bosna 10/03/2015
Radi što više, zarađuj što manje (2): Meksiko 10/03/2015
Radi što više, zarađuj što manje (1): Amerika 10/03/2015
Čuveno ništa 22/09/2014
Origami jednorog 10/06/2014
Duboki rezovi 03/03/2014
Nestašna trojka: laž, Sistem 1 i slučajnost 06/05/2013
Vozovi-svirači 26/02/2013
Požari po Buenos Airesu 14/11/2012
Šifra za opstanak svijeta 10/08/2011
Put kroz brezov gaj 02/05/2011
Otkrivajući Ulicu Grant i okolicu 15/01/2011
Wilsonovi mravi 28/10/2010

<< PRVA   < PRETHODNASLJEDEĆA >   ZADNJA >>

08/03/2017


SRCE KORNJAČE (3):
U susret kajmanu

Nihad Hasanović



Utučen novčanim neprilikama, Raymond konačno odlazi iz Cayennea. Narednog dana stiže u mjesto na estuariju Maroni, rijeke koja se ulijeva u Atlantik. Na pristaništu rade robijaši. Prepoznatljivi su po prugastim uniformama i slamnatim šeširima koji ih štite od ubitačnog sunca. (Sjećate li se filma Papillon?) U putnikov katalog opservacija upisuju se i olupina parobroda prepuštenog nezajažljivosti bilja, raskuštrana kokosova stabla na podlozi od sutonskog neba, omamljujući crveni cvjetovi, žene teških grudi, stomaci istetovirani tajanstvenim crtežima.


Put ga dalje nanosi u Manu, gdje će životariti sedmicu i kusur dana. U toj selendri još se osjećaju otkucaji civilizacije, mada aritmični i slabi. Među žiteljima više klase vlada nestrpljenje zbog nadolezećih izbora za općinsko vijeće. Kako bi se upoznao s lokalnom situacijom, Raymond se susreće sa župnikom, a proćaskaće i sa žandarom porijeklom iz Toulousea, ako je suditi po akcentu. Od uticajnih ličnosti traži finansijsku injekciju za poduhvat, ali telefonski razgovori s predstavnicima vlasti ne donose ploda. Zapada u još grdnije dugove.


Skautske pjesme koje pjevuši sebi u bradu ne uspijevaju da mu podignu raspoloženje. Zlovolja bubri pod dejstvom pljuskova i komaraca privučenih mlađahnom i još mekom kožom. Saznanje da je 1. oktobra napunio dvadeset treću sabilo se u suhu rečenicu koja se završava ovako: "mislio sam o tome jutros i više nisam htio da mislim."


Iz nemilog mjestašceta isplovljava koji dan kasnije s ekipom raspoređenom u dva motorna čamca. Sitni su sati. Mjesečina se prosipa po rijeci. Priobalna maglica preoblikuje drveće u himere sa stotinama otvorenih usta iz kojih isparavaju riječi na neznanom šaputavom idiomu. Pričalo se na njemu još kad nije bilo ljudi, ni pacova, ni zglavkara, ni prvih jednostaničnih organizama, ni života. Nema nikakve potvrde da Raymond razumije ta mrmljanja, niti bilo ko od nekolicine ranoranilaca koji su s njim krenuli na plovidbu. Prajezik sablasti možda natucaju jedino lađari, ali pažnju ovih praznovjernih domorodaca zaokupljaju preče stvari. Kombinujući navigaciju čakljom, veslom i motornim pogonom, nadmudruju se s rijekom koja postaje sve plahovitija, sve radosnija kad god napadne čamce trupcima i zubatim stijenama pričvršćenim za dno korita.


Važno je kazati da se još od Cayennea oko Raymondovih nogu vrzma jedan foksterijer, kog mu je poklonio Pierre Bernard. Boby nije opak pas. Ljudima podanički liže ruku, ne hajući za to da li ih zna ili ne. Tako je dobroćudan da će radije zacviliti "kao zadnji podvirep" nego nasrnuti na mačku koja nonšalantno jede njegovu porciju nakvašenog kruha. Drugi psi ga plaše, tokom lova zazire od tmine šuma, a u visokom raslinju kreće se nespretno.


U jednom trenutku četveronožac upadne u rijeku. Bez oklijevanja, njegov novi gazda skače za njim da ga spasi. Panični zamasi rukama i nogama, batrganje u pjeni i vrtlozima, uzdisaji koji se miješaju s aerosolom iz brzaka. Umaknuće smrti obojica, za dlaku. Mokri i sretni, vratiće se u čamac, još više zbliženi zajedničkim iskustvom koje se moglo okončati kobno.


S ljubimcem se ponekad identifikuje. Pišući o njemu, vlastite zebnje prenosi na pseće izraze lica. U Bobyjevim bionjačama napne se strah od "zelenila koje te obrgljuje poput mrtvačkog pokrova". Boby je taj koji se strese kad se gospodar zamisli nad prirodom naizgled bujnom i rasipnom, ali u stvari vrlo štedljivom i rigoroznom. Kako preživjeti u toj divljini, pripravnoj da te egzekutira za svaku nepromišljenu potrošnju kalorija? Činjenica, Raymondu je potrebno da s nekim podijeli nemir, pa makar formalno, makar u književnoj imaginaciji. Pas se našao kao najzgodnije stvorenje da u njega izlije svoje brige. A one su razumljive: malo-pomalo bestragija nameće svoju nemilosrdnu igru dok ekipa plovi Manom, "uzburkanom i izdajničkom rijekom" uz čiju obalu se redaju barijere mangrovaca i šipražja.


Suzeći od solarnog blještavila rasutog po rijeci, oči sve rjeđe imaju priliku ugledati parcele šećerne trske, manioke i banana, groblja u zagrljaju puzavica. Sve sitniji i raštrkaniji bivaju znakovi ljudskog postojanja. Iz vidokruga iščezavaju sirotinjske kolibe, dim iz ognjišta i sporohodni, kao ošamućeni stanovnici naseobina uz rijeku. Tek ponegdje se uzdižu humke koje podsjećaju i upozoravaju. Pod njima počivaju skeleti zlosretnika koje su ko zna kad izubijale hridi prije nego što su slapovi dovršili posao.


S vremena na vrijeme u daljini zaškripi trulo drvo koje se samo od sebe svaljuje na zemlju. U najkraćem mogućem roku, čim jenjaju vibracije tla, na deblo će se stuštiti vladari džungle - mravi.


Flora i fauna ovdje nisu milostive prema strancu, novajliji. Svakom ko putuje tim krajevima preporučuje se oprez, sabranost, pa i strahopoštovanje prema naoko bezazlenom šumu lišća ili gibanju kakve kreature u lokvi. Ne trčati pred rudo, ne junačiti se. Štediti energiju, kontrolisati ritam disanja, klobučenju u mutnom plićaku pristupiti korak po korak.


No, Raymond se povinuje drugačijim normama. Ne preza da iskuša vlastitu hrabrost kad god se ukaže šansa. Poslije svakog novog testa odvažnosti, kriteriji za sljedeći se pooštravaju. Naš pustolov se stalno mora dokazivati sebi, a, izgleda, i saputnicima.


Jednom prilikom neki član posade ustrijeli kajmana puščanim metkom, iz čista mira. Razonoda koja se praktikovala još u blaženom kolonijalnom vaktu: bijeli čovjek se skita tropima i iz zabave puca po nenaoružanim životinjama koje obično gledaju svoja posla.


Reptil je ranjen i ljut. Bez skanjivanja, momak iz Toulona, odrastao na moru, vrstan plivač koji je u raji, među skautima, stekao nadimak "Neustrašivi tuljan", baca se u vodurinu. U ruci steže dršku bodeža. Razjareni kajman se opasno približi čamcu, odakle ga jedan Kreolac zaspe udarcima sablje po glavi. Raymond priđe gmazu i dokrajči ga bodežom.


Prilikom raspodjele plijena, pripadne mu rep. Ispeče ga na žaru, ali niko neće da večera s njim: kod domaćih crnaca sujevjerje budi užas od takvog objeda, a Evropljani iz ekipe ipak vole drugačiju kuhinju.


Iste noći, ležeći na mreži za spavanje okačenoj o dva koca, divi se rasijanosti zvijezda. Iz nepojmljivih daljina, one mu namiguju. Umiruju ga luckastim i neobjašnjivo simetričnim razmještajem na nebu. Koprcanje umirućeg kajmana i sklad zvijezda dva su komplementarna dijela jedinstvene cjeline. S jedne strane neizvjesna borba čovjeka i nemani u mutljagu riječnog rukavca, s druge savršeni ustroj galaksija koje je, pošto je Raymond vjernik, mogla tako nepogrešivo organizirati samo svemoć Stvoriteljeva. Nakon psihičkih trvenja koja su potamnila protekle dane, napokon je uspostavljen balans, makar privremen, malom pobjedom nad razgoropađenim reptilom. Dvadesettrogodišnjak i prašuma opet su na ravnoj nozi. Pripitomljena, stabilizirana, pod kontrolom - takvom se sada čini priroda u okruženju "Neustrašivog tuljana".


Iznenada, nešto ga zdrma u glavu. Zvoni mu između ušiju. Vidi crveno, pa zeleno. Jedan od kolaca koji pridržavaju krajeve visećeg ležaja srušio se povučen mladićevom težinom. Raymond gruhne na zemlju, a od udara koca visokog tri metra i teškog dvadesetak kila naraste mu čvoruga na glavi. Ako se izuzme ta nezgoda, obavještava nas bilješka, noć je krasna.


<< PRVA   < PRETHODNASLJEDEĆA >   ZADNJA >>

PODRŠKA,
DONACIJA
razglasite
posalji mejl
na glavnu stranicu
KNJIGE
FB STRANICA AUTORA
PROFIL NA TWITTERU
POSTAVITE PITANJE NIHADU HASANOVIĆU O NJEGOVIM KNJIGAMA, PISANJU...
PITANJA IZ cyberPUBLIKE (+ ODGOVORI)