Prikazi knjiga:

LAKI POGON (2016)
Dinko Kreho, Polja
Azra Nezirić, Preporodov Journal
Davor Šišović, Glas Istre

ČOVJEK IZ PODRUMA (2013)
Adisa Bašić, Slobodna Bosna
Booksin ekspertni tim, booksa.hr
Gordan Duhaček, tportal.hr
●Dario Grgić, Hrvatski radio (AUDIO / TXT)
●Dinko Kreho, Hrvatski radio, booksa.hr, bilten.org
●Boris Lalić, BH Radio 1 (AUDIO / TXT)
Nedim Seferović, Crna ovca

O ROŠTILJU I RAZNIM SMETNJAMA (2008)
Adisa Bašić, Slobodna Bosna
Dario Grgić, Glas Slavonije
Davor Šišović, Glas Istre
Dijala Hasanbegović, BH. Dani
Dinko Kreho, TV emisija Dimenzija više
Harun Dinarević, (sic!)

KAD SU NARODI NESTALI (2003)
Lamija Begagić, Lica

ZAISTA? (2000)
Asmir Kujović, BH. Dani

razglasite
KNJIGE
razni tekstovi
POSTAVITE PITANJE NIHADU HASANOVIĆU O NJEGOVIM KNJIGAMA, PISANJU...
PITANJA IZ cyberPUBLIKE (+ ODGOVORI)
posalji mejl
FB STRANICA AUTORA
PROFIL NA TWITTERU
PODRŠKA, DONACIJA
na glavnu stranicu

NEDIM SEFEROVIĆ: ČOVJEK IZ PODRUMA
                        

(Recenzija romana "Čovjek iz podruma", web portal za kulturu i umjetnost CRNA OVCA, 19/01/2014.)

Sumnja u zvaničnu verziju tragičnog događaja koji je obilježio život jedne porodice u (post)ratnom Bihaću, predočena čitaocu u romanu „Čovjek iz podruma“ bosanskohercegovačkog književnika Nihada Hasanovića, ona je vrsta sumnje u koju je vrlo lako utonuti, pa zatim tako uronjen biti umotan tamom u dubini vlastite egzistencije, iz koje je teško izroniti na površinu. Šutnja članova porodice o tom događaju doprinosi osjećaju otuđenosti glavne protagonistice romana, Rejhane, pa je dubina tim pogubnija, ali njeni nokti nastavljaju grebati po površini iza koje se nada da će pronaći odgovore. Ili barem nešto skriveno.

„Čovjek iz podruma“ drugi je roman Nihada Hasanovića. Glavni narativni tok prati već spomenutu Rejhanu, djevojku porijeklom iz Bihaća koja studira gitaru u Sjedinjenim državama, u njenoj potrazi za odgovorom na pitanje kako je zaista njen otac poginuo. Iako je zvanična priča koju su naoko prihvatili i članovi njene porodice da se radi o samoubistvu, ona je ubijeđena da se iza smrti skriva nešto drugo. Rejhana se vratila u Bihać gdje provodi ljetni raspust, kada njen brat Nedžad skače sa devastirane zgrade takozvane „Kapele“, ruiniranog nikada dovršenog objekta koji služi kao okupljalište mladih. Nesreća ne proizvodi fatalne konzekvence, ali ostaje neodgovoreno pitanje motiva za taj čin. Istovremeno, na njen e-mail počinju stizati misteriozne poruke - nepoznata osoba navodno želi pomoći Rejhani da sazna istinu o smrti oca, ali je uslovljava pronalaženjem predmeta razbacanih po gradu koji će je navodno usmjeravati ka rješenju zagonetke.

U ovakav narativni kontekst Hasanović je uspio vrlo vješto smjestiti duh i atmosferu današnjeg Bihaća. Iako se radnja odvija paralelno i u Detroitu odnosno New Yorku, tek Bihać je taj koji je u tančine opisan, ne misleći ovdje isključivo na pojavnu, vanjsku, vidljivu manifestaciju ovog grada. Tretirati ovaj roman iz tog aspekta kao roman lokalnoga bilo bi blago rečeno neopravdano i u najmanju ruku pogrešno, ali se u njemu autor realizira kao vrsni poznavalac bihaćkog mentaliteta, njegovih kontradiktornosti i njegove tranzicione učmalosti. Iako je digresija Rejhane njenoj prijateljici - „cijeli grad te tjera da se zapustiš“ -  možda i konstrukcija koja najbolje opisuje ovo neurotično-patološko stanje duha i grada, roman je u potpunosti lišen autobanalizirajuće patetike i općih mjesta tako često prisutnih u savremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti kada se pokušava stvoriti referentan okvir za sliku postratne tranzicione stvarnosti Bosne i Hercegovine.

U prilog ovoj tvrdnji svjedoče i likovi romana. Rejhanin prijatelj Lu, ekscentričan i pomalo paranoičan umjetnik koji radi na prekookeanskom kruzeru, njen brat Nedžad koji sluša grindcore, svoje društvo i sebe doživljava formulacijom praistorijski progresivci, Zuher, emigrant, genijalni programer i poznavalac informacionih tehnologija koji radi kao domar u Sjedinjenim državama, ili Nedžadov prijatelj Toni, blago nasilan konceptualni umjetnik (ili kreten, u duhu dileme iz jednog momenta romana) koji spaja live performans i rap-muziku, kao i mnogi drugi, odaju dojam hipersenzibiliranih osoba koji se takvim svojim senzibilitetom naprosto nikako ne uklapaju u sirovu, tužnu svakodnevnicu, ali su istovremeno i neumitno dio nje. Ko poznaje Bihać, identifikacija određenih likova, talentovanih marginalaca sa stvarnim osobama neće mu teško pasti, ali i bez toga ili unatoč tome, likovi u romanu, njihova stanja i razmišljanja izuzetno su uspješno profilirani. Jeftine zabave u pomodnim bazenskim varijantama na kojima centralno figuriraju persone tajkunskog ponašanja i izgleda, dosadne svirke alternativnih bendova u Kulturnom centru ili porodična okupljanja na kojima djeca traže da im stariji pričaju o morbidnim ratnim epizodama u ovom romanu nisu događaji polarizirani na principu suprotstavljenosti i isključivosti, naprotiv – oni opstaju jedni pored drugih u svoj rezignirajućoj realnosti bosanskohercegovačke svakodnevnice. I jednako kao i u stvarnom životu, u romanu „Čovjek iz podruma“ rat nije glavna tema, ali je suptilno i vješto ubrizgan u uzorčno-posljedične odnose života svih likova.

Na momente Hasanović kombinira elemente nadrealizma i fantastičnog realizma, pa se tako o jatu ptica razmišlja kao o ogromnom aglomeratu sa sveprožimajućim čvoračkim nad-umom sugestivnih onomatopeja, upoznajemo sporedno tridesetogodišnjaka sposobnog da se dematerijalizira u mraku i zatim ponovo otjelovi, košmarne spodobe sa Goyinih bakropisa prisutne su u snovima i u umu mlade protagonistice, a motiv roga pojavljuje se u romanu izvan racionalnih koordinata naracije upravo onoliko koliko je dovoljno da njegova simbolika izazove konfuznu nedoumicu kod čitatelja.

Ipak, u centru Hasanovićevog romana nalazi se potreba da se razotkrije tajna, očajnička potreba za saznanjem koje treba da umiri unutrašnji nemir. Ta potreba nikada ne postaje sama sebi svrha i cilj. Roman ne daje nužno odgovor na pitanje da li je zadovoljavajući odgovor pronađen, umjesto toga dovodi nas pred dilemu: da li potreba mora opstati kao konstanta ili nastavlja egzistirati u nekom drugom obliku, ili je pak ključno samo pitanje vremena, odnosno momenta kada će potreba biti zadovoljena. Drugim riječima: da li je moguće svojevoljno kontrolisati sve uslove ličnog bivstvovanja. Hasanović nije autor koji bi roman oslonio na samo jednu moguću metaforičku istinu, baš kao što je i realnost romana predstavljena u interpolarnosti stvarnosnih fenomena. Između redova ovdje nije upisana nikakva relativizirajuća mogućnost, prije se tu nazire svojevrstan notni zapis za klasičnu gitaru, ili kôd kompleksnog programskog jezika, kojim se jasno egzemplificira ovdašnji realitet, oličen u svim onim momentima iz romana koji tako precizno iscrtavaju jedno vrijeme, mjesto i ljudske sudbine vezane za ove kategorije. S tim u vezi, čitaoc sam je ohrabren na angažman ka rasvjetljavanju završetka pripovijesti o Rejhaninoj potrazi.

Hasanovićev roman pruža dubok, tačan i vrlo suptilan uvid u aktuelne specifičnosti jednog prostora, uzimajući u obzir kako ljude tako i vrijeme. Uporedo sa aktuelnošću i intrigantnošću motiva, „Čovjek iz podruma“ se ostvaruje i kao izuzetno književno djelo u romanesknom smislu, koje kao takvo zaslužuje svoje mjesto na polici svakog ljubitelja književnosti u Bosni i Hercegovini i šire.


(Objavljeno uz dozvolu autora.)