Prikazi knjiga:

LAKI POGON (2016)
●Dinko Kreho, Polja
●Azra Nezirić, Preporodov Journal
●Davor Šišović, Glas Istre

ČOVJEK IZ PODRUMA (2013)
●Adisa Bašić, Slobodna Bosna
●Booksin ekspertni tim, booksa.hr
●Gordan Duhaček, tportal.hr
●Dario Grgić, Hrvatski radio (AUDIO / TXT)
●Dinko Kreho, Hrvatski radio, booksa.hr, bilten.org
●Boris Lalić, BH Radio 1 (AUDIO / TXT)
●Nedim Seferović, Crna ovca

O ROŠTILJU I RAZNIM SMETNJAMA (2008)
●Adisa Bašić, Slobodna Bosna
●Dario Grgić, Glas Slavonije
●Davor Šišović, Glas Istre
●Dijala Hasanbegović, BH. Dani
●Dinko Kreho, TV emisija Dimenzija više
●Harun Dinarević, (sic!)

KAD SU NARODI NESTALI (2003)
●Lamija Begagić, Lica

ZAISTA? (2000)
●Asmir Kujović, BH. Dani

DARIO GRGIĆ: ŽIVOT U PONIRANJU
                        

(Književna kritika romana "O roštilju i raznim smetnjama". Glas Slavonije, 28/02/2009.)

Da je kojim slučajem redatelj, Kruno Lokotar bi za glumce uzimao naturščike. Onako kako su radili talijanski neorealisti. I još: ti bi filmovi bili crno-bijeli. Neke uloge ne možeš tek odglumiti, ući izvana u njih kao što se uskače u gaće, nego je potrebno i nešto više. Potrebna je određena doza autentičnosti, da taj koji je sad pred vama uzeo igrati neku ulogu, u određenom smislu igra vlastiti alter-ego. Nihad Hasanović pripada toj b produkciji Lokotareva urednikovanja, gdje imamo pisce koje bi u više smislova mogli nazvati divljima. Divljima onako kako su divlje divlje kupine, recimo. Tako da oznaka b) nije difamatorska po Hasanovićev roman ‘O roštilju i raznim smetnjama’, nego ga prije stavlja u isti rang sa piscima poput npr. Nenada Stipanića. B produkcija je možda nespretan izraz, možda bi ovdje više odgovarao jedan drugi termin iz filmske industrije, onaj kad film označimo kao nezavisni. Tako da je ovakvo poimanje književnosti zapravo distancirano od oficijalne produkcije s popratnom sveučilišnom mašinerijom (iako je kod nas naravno živi smijeh književni okolni život okarakterizirati kao mašinerijski). To su pisci koji nemaju ozbiljnih trkačkih namjera. Nije im cilj uletjeti u obrazovni program, i većini je to sve što imaju od programa. Tako barem izgledaju. Zanima ih uhvatiti život u letu, a život u letu ovdje na Balkanu je život u poniranju-da ne upotrijebimo točniji izraz, pregrub je. Hasanovićevi junaci samo što nisu prebacili tridesetu, od rata je prošlo sedam-osam godina, i živi se na relaciji Mrkonjić Grad- Zagreb-Sarajevo. Ti se junaci sjećaju sjevera Europe (npr. Norveške), gdje ljudi, ma kako mrko ih pogledao, srdačno pozdravljaju; kao da grubost nisu u stanju ni zamisliti. Značaj koji je za njihove sudbine imao rat Hasanović podvlači podnaslovom romana koji glasi: ‘ili kako rat ne zaboravlja svoje đake’. Zlo je kapilarno, difuzno, izvrsno raspršeno, tako da dotiče sve pore sjećanja. Kapnulo je u život i obojalo svaku molekulu. Ponuđeni izlazi su samo nove klopke: bavljenje alternativnom, studiranje, druženje, sve to podjednako je isprazno i ne nudi realne oslonce. Njih je učinio dvojbenim spomenuti rat. Hasanovićeva rečenica nije pretjerano ispeglana, od stila važnije mu je da ga nema, jer je ono što želi opisati dublje od površinskih efekata i istih takvih dojmova. On ne opisuje junake ubojice nego ubijene junake, one s druge strane političkih nišana, obične ljude, ljude na koje se puca u godinama nakon što su bili mete, kad, prepušteni sami sebi, polako tonu na dno. Osim ovog romana Hasanović je objavio zbirku kratkih priča, dvije knjige drama, a prevodio je Emila Ciorana.

(Objavljeno uz dopuštenje autora.)

Vidjeti i na hombrezone.com