ODLOMCI IZ KNJIGA:


● ČOVJEK IZ PODRUMA, 2013. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 (AUDIO)

O ROŠTILJU I RAZNIM SMETNJAMA, 2008.

KAD SU NARODI NESTALI, 2003.

ZAISTA?, 2000.

PODIGNI VISOKO BAKLJU, 1996.

Gdje nabaviti knjigu



ODLOMAK 1 IZ ROMANA
"ČOVJEK IZ PODRUMA"


[Okupljalište Kapela, 18.-12. str.] 


Sejo je s pjenom na ustima pričao o Kapeli, gdje se, prema njegovim saznanjima, okupljaju epileptični uživa­oci heroina i naivčine poput njegovog nećaka. Objekat je mnogima predstavljao privlačno sastajalište, znala je to i donekle shvatala. Na cijeni su bili nedovršen, zapušten izgled, zidovi pod mahovinom, udaljenost od središta gra­da, osama, pogled na nadgrobne spomenike koji se bjela­saju u noći. Ondje su se klape okupljale u kasno popodne, u večernjim časovima, a izvjesni entuzijasti dobauljali bi i usred noći. Na betonskoj gredi iznad ulaza u zdanje do­čekivao ih je natpis "JAVNA KUĆA". Ko ga je našvrljao, nije bio sasvim u krivu: po odajama i hodnicima, zatim napolju, uz zidove Kapele, pokraj žbunova, u kukuruzištu raspadale su se ženske gaćice, grudnjaci, kutije za kondo­me, mrljave paloma-maramice.

Toni je imao običaj pozirati na betonskim kvadrima. Po jedan se uzdizao u središtu svake od četiri obredne prostorije u prizemlju. Pojašnjavao je da tim ritualom, le­žeći na leđima i ruku prekrštenih preko prsa, odaje počast trima religijama "konstitutivnih naroda", plus dopunska meditacija za ateiste. Jer četvrta sala je valjda njima po­svećena, ili Jevrejima? Ili svim drugim svjetskim konfesi­jama? Time nije sve riješeno jer šta ako umre android? Šta ako umre neznani borac?

Kapela je djelovala poticajno na Tonijeve misli, a nije bio jedini koji je crpio inspiraciju u toj građevini od golog betona. Naraštaji posjetilaca išarali su je crtežima i gra­fitima. "Tarzan voli Nevenu", pisalo je u stubištu koje je, polukružno se savijajući, vodilo ka prvom spratu. Nečija smirena ruka zabilježila je farbom: "FRANCE 11. MAY. 94". Plavi krst nacrtan je na više mjesta. Crveni polumjesec i zvijezda na jednom.

Dodatnu dekoraciju sačinjavale su žice i cijevi od pla­stike koje su stršale iz zidova. Ali ako su kablovi i armatura virili sa svih strana, upadljiv je bio nedostatak građevne stolarije na otvorima za prozore i vrata. Zbog toga je kroz prostorije hujala promaja. Štaviše, Kapela je sa svojim cje­vastim salama ličila izdaleka na neki ludi duvački instru­ment, samo je nedostajao div da zapuše u njega i poruši staklenike unaokolo.

Šarmu je doprinosila i blizina najvećeg gradskog gro­blja. Zdanje su, uostalom, i počeli graditi da posluži za oproštaj od mrtvih prije pokopa. Nedaleko odatle, ka istoku, prostiralo se polje gdje su nicale kuće prognanika i pravile se stambene zgrade, a Rejhana prije mnogo godina stekla prva muzička iskustva, veoma bizarna. Taj još širok zeleni pojas dijelio je Kapelu od prvih gušćih naselja, pa je do centra grada trebalo dvadeset minuta hoda. Jedan Tonijev drugar priznao je da na obroncima Glavice nalazi spas od buke koja je za ljetnih dana zagospodarila ulicama pod navalom gastarbajtera: čekićanje iz zvučnika, žalio se, para uši u kafanama, pjesmuljci veličaju moć, prevaru, no­vac, kola, spolne organe.

Umjesto rutinskog okupljanja u centru grada, na Beto­nu ili malom mostu kod preduzeća za komunalne usluge, i Toni i Nedžad birali su lokaciju nadomak groblja, zbog nečeg atraktivniju. Rado su navraćali u Kapelu i drugi posjetioci, standardni ili povremeni (među njima, kazali su joj, i njena nekadašnja prijateljica Dženana, "ona što se bode"). Hodočašće u ruinu bio je nastavak predratne tra­dicije, začete još osamdesetih godina, kada su i udareni te­melji građevine koju, usljed lopovluka, besparice ili nečeg desetog, nikad nije dotakla milost finalizacije.


Ostali odlomci: 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 (AUDIO)

PODRŠKA,
DONACIJA
na glavnu stranicu
razglasite
KNJIGE
razni tekstovi
POSTAVITE PITANJE NIHADU HASANOVIĆU O NJEGOVIM KNJIGAMA, PISANJU...
PITANJA IZ cyberPUBLIKE (+ ODGOVORI)
posalji mejl
FB STRANICA AUTORA
PROFIL NA TWITTERU