ODLOMCI IZ KNJIGA:


● ČOVJEK IZ PODRUMA, 2013. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 (AUDIO)

O ROŠTILJU I RAZNIM SMETNJAMA, 2008.

KAD SU NARODI NESTALI, 2003.

ZAISTA?, 2000.

PODIGNI VISOKO BAKLJU, 1996.

Gdje nabaviti knjigu



ODLOMAK 5 IZ ROMANA
"ČOVJEK IZ PODRUMA"


[Odbljesci, 193.-195. str.] 


"Šta je ono tamo?", zapita Nedžad pokazujući prema odbljescima u šumi na brijegu, s druge strane Une. Škiljio je od sunca. Njegovo tijelo opet je živnulo. Na ispijenom licu s pokojim mladežom i novim ožiljkom razvio se lagan osmijeh.

Šemsa se zagledala prema svjetlucanju, ali nije dala ni­kakav komentar. Tek je s nipodaštavanjem iskrivila usne.

"Kako ne znaš?", oglasi se Rejhana. "Oklopi vitezova. Jašu kroz šumu. Žure da spase sestru od Plavobradog." Bratu je uputila oštar pogled, zatamnjen iza sunčanih naočala.

Nedžad je ravnodušno nastavio proučavati prizor osvježivši se gutljajem negaziranog soka. "Kuglaste munje. Lutaju. Čitao u jednoj knjizi. Hesdalenska vatra, ima i to. Što ima dobrih knjiga! Neke Zagonetke, Misterije. Sve fo­tografije urađene po mraku. Mutne fotografije. Neki štos. Mutno – da se ne vidi. Je li to štos, šta misliš? Kugla blje­šti u noći, pod nekim drvetom. Sve su uslikane u mraku. Onda ovo nisu te munje. One se javljaju kad je mrak. Ne­iscrpan su izvor energije, po nekima. Tesla ih lovio. Lovio i poludio."

"Ma to su neka djeca", uključi se Šemsa. "Igraju se tamo."

"Dobro je da ima neko da nas prosvijetli", reče sin.

"Nije Tesla poludio", usprotivi se Rejhana. "To što je sam hranio golubove u parku ne znači da je poludio."

"Evo rješenja. Ako nisu munje. Jedan čiko... kako se ono kaže... ležao, da, ležao, ne u istoj sobi u kojoj sam bio ja, ali isti hodnik. Profa je on neki. Pustili ga da bere gljiveopet. Šta sam htio reći? Aha, za rješenje... dvanaest dana u komi, sister. Svijetleća bića je vidio taj profa. Ono: umreš, pičiš kroz tunel, izađeš na poljanu, različak, maslačak, trava se talasa, i dočekaju te dobra, svijetleća bića. Selam alejkum, lešino broj taj i taj. To su kao neke posteljine, vate visine dva metra, one čine odbor za doček. E sad, jel vata melek? Nema veze. Sulju treba pitati. Uglavnom lebde, svijetle, boli ih briga. Doživio je ta sranja, možeš misliti. Rekla mu jedna vata: 'Dođi nama, dosta si patio, Envere. Žena i kćerka ti se svaku noć svađaju, ti premekan, ne znaš im narediti da ušute, zato si se zgrbio, zato si obolio. Već si jedan infarkt imao, a sad doktori ni ne znaju šta ti je. Dođi.'"

"Joj, što lagiš!", prekinu ga Rejhana veselo.

On joj uzvrati onim svojim dvosmislenim osmijehom: odigavši gornju usnu, isticao je vještački zub koji je sta­jao na mjestu očnjaka davno izbijenog u šutki. Zatim je nastavio: "I Enver, budala, njima: 'Hoćete li me vratiti u moj svijet?' I one ga vrate. Nije im bilo drago, ali ga vrate. Haj kad si majmun. Kao, ljepše mu je sa ženom i kćerkom, domaća hrana, urlikanje u stanu, po cijelu noć. Međutim – vate su došle da ga traže. Eno."

Zurio je, daleko preko Une, u odbljeske koji su se sporo kretali proplancima i između drveća na obronku. Neki odrazi su bili veliki, lako uočljivi, a drugi sitni, poput varnica, i brže su mijenjali mjesto. "On je genij za vrganje. Svugdje hoda po brdima. I nema frku od mina. U par tura nabere pedeset kila. Frajer ima životinjski njuh. Ko svinja. Trpa u torbu dok je ne napuni. Istovari i opet akcija. I smrzne ih u frižideru, jedu gljive cijelu zimu. Sve potaru, on, žena, kćerka. Enver im sve to nabere, smr­zne, one opet nedokazne, vrište do jutra jedna na drugu. Neka njihova zabava. Pričali meni da mu je ta žena nenor­malna. I kćerka da mu je u ludnici spavala... ležala. To ti je tragedija. Nečuvena. Kako ide onaj stih? Neka boli dok boli. Tako nekako. Bezveze stih, ništa gluplje nisam čuo."


Ostali odlomci: 1, 2, 3, 4, 6, 7, 8 (AUDIO)

PODRŠKA,
DONACIJA
na glavnu stranicu
razglasite
KNJIGE
razni tekstovi
POSTAVITE PITANJE NIHADU HASANOVIĆU O NJEGOVIM KNJIGAMA, PISANJU...
PITANJA IZ cyberPUBLIKE (+ ODGOVORI)
posalji mejl
FB STRANICA AUTORA
PROFIL NA TWITTERU