Čaušu i dobrim duhovima bilijara Moll Pomalo me stid pisati o Auschwitzu. Pred tolikim intenzitetom i zgusnutošću zla na jednom mjestu, osjećam se ništavnim. Zaviriti u Had koji griju peći firme Topf und Söhne? Imam neke svoje inhibicije, bojim se da sam nezreo za taj poduhvat, da sam nesposoban napisati valjan pasus o stravi Birkenaua.

Za Ines Svečana i sablasna – takva je ulica Behdžeta Mutevelića krajem zime, u sitnim satima, pod žutom uličnom rasvjetom. Kvartovski kafić u prizemlju nebodera odavno se oprostio od mušterija. Njihov žagor uz zaglušujuću muziku opet će oživjeti sljedeće večeri. Osim povampirenog mene, ulicom hodaju još jedino duhovi poginulih u prošlom ratu. Na vidiku nema