“Znate šta, meni je oduvijek bila misterija zašto se moramo gledati u oči dok se kucamo čašama. Zašto ne valja ako gledaš drugdje?”

roman, 184 str., 2008, Zagreb, Algoritam

O roštilju i raznim smetnjama

Prvi roman Nihada Hasanovića O roštilju i raznim smetnjama (ili kako rat ne zaboravlja svoje đake) otvara se i zavodi nas scenom prvomajskog roštiljanja pokraj Une, sasvim običnom i majstorski napisanom scenom iz života ljudi na pragu tridesetih. Priroda je impresivna, meso fino miriše, pije se i zeza – neki pritom i pretjeruju – sve je baš onako kako treba biti i vrijeme je, po svemu sudeći, u smislu povijesnom i meteorološkom, čovjeku sklono.

No likovi, u prvom redu Šefik, Selver i Mirela, počinju se razvijati i otkrivati u svoj svojoj, nedavnim ratom i poslijeratnim životom, izrovanoj nježnosti, otkrivaju naprsline koje iz podzemlja psihe rastu i pretvaraju se u rasjede. Normalno se pokazuje kao teško održiv ideal, a banalan liječnički propust i jedna smrt kao da su otponac koji budi strašila što čuče u lubanji. Pokazuje se da ništa nije gotovo, da je život proces koji truje, da su se, primjerice, zlostavljanja koja je Selver proživio u mrklom ratnom Mrkonjić-Gradu samo pritajila u njemu, da Šefik nakon mnogih lutanja i traženja pokušava riješiti svoju muku tako da preuzima novi identitet pa mijenja ime, dok Mirelu snalaze napadaji panike.

Korijen tog demonskog što ih obuzima i polako njima ovladava pritom se ponajprije može locirati u nadosobnom, političkom, tek potom u privatno-sobnom i nasljedno-osobnom kompleksu.  Jedina konkretna kolektivna i korektivna, a vjerojatno i terapeutska akcija naših junaka, pretvaranja Muzeja AVNOJ-a u suvremeni građanski klub-muzej, kao pokušaj emancipiranja od prošlosti i otvaranja prema budućnosti, neslavno šaptom propada.

Hasanovićev prikaz nije dakle samo psihobiografija njegovih likova nego i satira i individualizacija povijesti bosanskog i srodnih prostora – od Mrkonjić-Grada, Sarajeva, Zagreba i Velebita do norveške zabiti – uranjanje ili barem očijukanje s globalnim i lokalnim tokovima duhovnosti, opservacija o životu, ljubavi, ratu, seksu, bolestima, opsesijama, potiskivanju…

Ovo nije knjiga za trkače, nego za bosonoge hodače, za one koji slow food pretpostavljaju fast foodu. (Kruno Lokotar)

close

Želiš li biti u toku...