Feedback

Drama Zaista? Nihada Hasanovića neobična je po uvođenju oniričkog u motivaciji dramske radnje, pa ovaj tekst treba čitati kao pokušaj dramskog zapisa jednog sna, na šta aludira i sam naslov. Tako se u njoj miješaju elementi antidrame, “drame zatvorenog kruga ovisnosti”, kao i ekspresionističke međuigre iluzije i realnosti. I dijalog i struktura drame, kao i […]

Nihad Hasanović jedan je od onih mladih bh. pisaca u kasnim dvadesetim koji polako ulaze na vrata literature. Generacijski blizak Kujoviću, Šehiću i Bazdulju koji su uglavnom već stekli svoj književni renome i postali zvučna imena kada su takozvane mlade nade u pitanju, a po književnom iskustvu blizak Adisi Bašić, Amelu Hasanoviću ili Amiru Kamberu

Nihad Hasanović napisao je neobičan roman koji zaslužuje ući na popis najboljih regionalnih djela godine. Neka nas ne zavara činjenica da je drugi roman Nihada Hasanovića objavljen u sklopu edicije koja se zove Savremena bh književnost. Naime, roman Čovjek iz podruma sižeom i izvedbom prilično odudara od onoga što pada na pamet kad pomislimo na

Dvadesetak godina poslije, nakon Daytona i nekoliko tjedana nakon nemira u BiH, nemira koji su iz Hrvatske izgledali daleko kao da se događaju na tamnoj strani Mjeseca, ispada kako je posljednji kontakt s „realnim” susjedne nam države bio prošli rat. Čitajući pisce iz BiH lako je steći dojam kako ni njima nije lakše, kako trauma

Načitao sam se romana potrage, ali ovo je jedan od dosad rijetkih mi pročitanih romana – potrebe. Glavni je junak naime inženjer na zalasku karijere, pred penziju, s bremenom obiteljskih tragedija: iako je obitelj preživjela rat, u bizarnim okolnostima – na kajakaškom treningu – poginuo mu je sin, a malo zatim umrla mu je i

Rejhana je Bišćanka koja studira gitaru u Americi. Raspust provodi u rodnom gradu, gdje je njen brat Nedžad doživio teško objašnjivu nesreću: sam se naočigled prijatelja bacio sa Kapele, napola dovršene zgrade u kojoj se okupljaju i gluhare mladi. Pored brata osobenjaka i blago klimakterične majke, Rejhaninu porodicu čini još jedan fantom, otac Kemal, koji

Nihad Hasanović je jedan od one vrste pisaca koji su nepošteno zanemareni u književnoj kritici: on samosvojnim stilom ispisuje literaturu kakvu je na našem jeziku započeo Tvrtko Kulenović. No, ne dajmo se zavarati da pomislimo kako je Hasanović nekakav epigon ili puki mimetičar onoga što ispisuje Kulenović. Naime, Laki pogon predstavlja osebujan doprinos književnoj iterologiji,