Vidimo se u x

Nihad Hasanović

(roman, 260 str., Nomad, Sarajevo, 2022.)

Kroz burno, varničavo, turbulentno, ponekad rivalsko, a katkad prisno prijateljstvo između Andija i Grofa Hasanović gradi uzbudljivu i napetu priču, slikajući usput i mene društvenog i političkog miljea glavnog grada u kojem se odvija gotovo čitava radnja romana. Direktni sudar sa neizlečivom stvarnošću u kojoj Andi i Grof žive utiče na oblikovanje njihovih karaktera, a limitirane mogućnosti, sveopšta atmosfera osujećenosti naše zaparložene sredine često usmeravaju sudbine junaka presudnije od njihovih unutrašnjih impulsa i htenja. ” (iz pogovora TOMISLAVA MARKOVIĆA)

Pisale su o romanu:

“Ovaj kroničarski zapis u četiri dijela, od kojih je posljednji kraći nego ostali, ne gubi na svojoj snazi u 254 stranice. Pritom ga karakterizira gusto i čvrsto pisanje, a tekst je prohodan i lako se prati. Čak je i knjiga nekako ugodna za držanje, korice su mekane, ali žilave na dodir. Možemo li priželjkivati neko mjesto i vrijeme u x u kojemu će sve biti dobro, ili barem bolje, možemo li mu se nadati, na to ipak ne dobivamo konačan odgovor. Ukratko: preporuka za čitanje i razmišljanje. ” (ANJA TOMLJENOVIĆ, BOOKSA)

* * *

“Vidimo se u x roman je individualnih, ali istovremeno i opšteljudskih iskustava, u kojem se čitatelj može ogledati razumijevajući situacije, snove, misli, borbe sa samim sobom i to je važno mjesto Hasanovićeve proze. Nipošto pretenciozno, stilski skladno, pokazujući ozbiljnost svog autora i spremnost da se pozabavi različitim temama. Tematika sjećanja na mladost(i), susreti, drugovanja, povezivanje književnosti u realistično intoniranim situacijama, preobrazba lika pod teretom života – sve je to uokvireno kroz konzistentno pripovijedanje jednog lika.” (IVANA GOLIJANIN, OSLOBOĐENJE)

* * *

“Nakon čitanja Vidimo se u x prepoznaje se potreba da se ovim narativom između ostalog propita značaj predstave o jednom urbanom prostoru, koji je nakon rata i opsade ostao ozlijeđenog značenja, okrnjenog mita o sebi. Ipak, bitno je istaći da Hasanović ovim romanom ne teži pukoj fabrikaciji novog mita o Sarajevu, u smislu traženja nekog angažovanog glasa koji će se tobože suprotstaviti pomenutim „pljuvačima“ naprasnim sistemom vrijednosti bez pokrića. Ovaj roman simbolički potencijal toponima gradi indirektno iz perspektive likova koji u njemu žive i koji glasnim rojem prigušenih ljepota i ružnoća svojih života ocrtavaju lice Sarajeva..” (LAMIJA MILIŠIĆ, DUNJALUČAR)

* * *

“Roman Vidimo se u x […] važan je tekst koji detektuje probleme savremenog bosanskohercegovačkog društva, ali ne upire prstom i ne osuđuje. Radnja romana je fokusirana na sadašnjost i ne tako davnu prošlost, na političke probleme i načine na koji se transformiše društvo. Hasanović postavlja pitanje kako politička transformacija djeluje na savremenog čovjeka, pojedinca, koji je, vrlo često, usamljen. Postavlja pitanje generacijske traume, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u regionu, govori o nemogućnosti pronalaska vlastitog mjesta u društvu i postizanja financijske neovisnosti bez licemjernog, političkog ili ratnoprofiterskog djelovanja.” (ZERINA ARNAUT, NARATORIUM)

* * *

“Ovo je roman koji nalikuje historijskoj čitanci, dok je Hasanović u praksi, kao neznatno ko u prezentu, javno progovorio o društvu koje preko tri decenije živi anormalnost u apsolutno svakoj sferi života. Da taj period kraće traje, rekli bismo da je krivac izvanjski, onako nešto kao što je u Jugoslaviji postojao vanjski neprijatelj. Sada, kada smo razaznali da je ovo stanje dugog vijeka, moramo jasno ponoviti riječi Simone de Beauvoir da zlo nije počivalo u institucijama nego u najskrivenijim dubinama nas samih.” (AZRA NEZIRIĆ, PROMETEJ.BA)